O nas

Čudesno slikarstvo tri generacije Knjazovic iz Kovačice

U istoriji likovne umetnosti uobičajena je pojava da se umetnici svrstavaju u određene likovne pravce i pokrete zavisno od njihovih likovnih poetika. Manje uobičajena pojava je da se jedna originalna likovna poetika neguje u okviru jedne porodice generacijski. Takvu – verovatno jedinstvenu – pojavu nalazimo u okviru svetski poznatog naivnog slikarstva u Kovačici. U poslednjih pedeset godina ovo mesto u Srbiji, nastanjeno pretežno slovačkim življem, ucrtano je na svetsku mapu naivnog slikarskog stvaralaštva.

Veliki udeo i zasluge za to ima Jan Knjazovic (1925 – 1985) izuzetan slikar, hrabar i originalan, začednik čudesnog slikarstva između jave i sna – slikarstva naivnog imaginizma. On je prvi slikar kovačičke naivne umetnosti, koji se je u okviru svoje likovne poetike i likovnog izraza značajno i svesno udaljio od mimetičkog koncepta likovne umetnosti, novom stilizacijom oblika i upotrebom boje na osnovu njenog unutrašnjeg značenja. Njegove slike karakteriše seoska tematika. One deluju potpuno plošno. Na dvodimenzionalnom tamnom, ultramarin plavom prostoru slike, Jan Knjazovic je linearno oblikovao drveće, cveće, životinje i ljude i ispoljavao je sklonosti ka kompozicionoj multiplikaciji jednakih ili sličnih motiva.
Originalan likovni izraz Jana Knjazovica bio je izuzetno dobro prihvaćen od ljubitelja naivnog slikarstva širom sveta a upravo njegova jedna slika je bila reprodukovana na poštanskoj marki Jugoslavije.
Čudesna likovna poetika Jana Knjazovica je nastavila da živi i posle njegove smrti ne samo na njegovim slikama, nego je ponovo oživela u slikarskom stvaralaštvu njegove kćeri Ane Knjazovic (1950). Ona je u svom likovnom stvaralaštvu ispoštovala osnovne postulate slikarske poetike njenog oca, ali ju je i nadogradila. Tematski je ostala vezana za seosku sredinu ali njene figure su razigranije a i paleta joj je bogatija.
Ovaj neobičan fenomen ima i svoje sledeće poglavlje – likovno stvaralaštvo Anine kćeri, unuke Jana Knjazovica Nataše Knjazovic (1977). U okviru njene likovne poetike osnovni likovni postulati slikarskog stvaralaštva njenog dede i majke su takođe ispoštovani (plošnost prostora slike, korišćenje boje prema njenom unutrašnjem značenju i bajkoliki, onirički ton) ali njena likovna naracija je izmeštena iz seoskog miljea u univerzalni prostor i vreme i ima izraženije emotivno značenje i intimnu poruku.
Čudesno slikarstvo tri generacije Knjazovic, koje potpisuju svoje slike srcem u bukvalnom i prenešenom značenju, postale su brend Kovačičkog naivnog slikarstva i nastavljaju u svom više generacijskom osvajanju sveta umetnošću, srcem i ljubavlju

Vladimir Valenćik